Otočje je izgrađeno od karbonatnih
stijena, uglavnom vapnenaca, pa nema izvora vode, a vegetacija
je oskudna, prevladava kamenjar s makijom. Na jugozapadu obala
je ekstremno strma; najviše litice su na Klobučaru (80m), Mani
(65m) i otoku Rašip Veli (54m). Otočje obiluje krškim
fenomenima; škrapama, kamenicama, ponikvama, docima, spiljama
i prirodno je stanište brojnih ptičjih
vrsta.
Otočje ima cijeli niz malih uvala,
«divljih» luka, gdje se brodice mogu skloniti po nevremenu.
Posjetitelji obično noće na brodovima, a može se iznajmiti
manja kuća. Na Piškeri je i moderna dobro
opremljena marina. Kornati su jedinstveni
doživljaj za sve koji su željni kupanja u kristalno bistrom
moru, za one koji cijene mir i tišinu i one koji se
oduševljavaju eko-turizmom.
«Zadnjeg dana Stvaranja Bog poželi
okruniti vlastito djelo i tada iz suza, zvijezda i daha stvori
Kornatske otoke» - napisao je George Bernard Shaw.
Legenda kaže da je po završetku Stvaranja Bog bacio u more
pregršt bijelih stijena koje mu bijahu preostale, osvrnuo se i
zaključio da ne treba ništa popravljati. Predivna priroda,
mreža bezbrojnih otoka i otočića (narodna izreka kaže: «za
svaki dan u godini po jedan otok»), veličanstveno more – sve
to Kornate čini obećanom zemljom za brodice i
jahtaše.Kornatsko otočje je najveći arhipelag na Jadranu (147
otoka), otočje se proteže na dužini od oko 35km između Dugog
Otoka i otoka Žirje. Arhipelag je dobio ime po Kornatu,
najvećem otoku. Plinije je otočje zvao Cratea. Od 14. st. do
danas otok Kornat je imao nekoliko naziva: otok Sancte Marie,
Stomorin otok, Tarac, Toreta. U 17.st. arhipelag je dobio ime
Kornati. Otočje je bilo naseljeno još u neolitsko doba. Danas
na otočju nema stalnih naselja.
